Sadržaj
Prešli smo dug put u igri kroz generacije. Od zore "ere Videoigara" gdje su Atari 2600 raznijeli naše umove. Povratak u dan, u mogućnosti da igraju "tehnološki napredne" video igre na staroj televizijskoj konzoli je iskustvo u 1980-ih.
Pozivamo naše prijatelje iz susjedstva na borbu Mortal Kombat 3 na Sega Megadrive je "šarka" američke kulture i način socijalizacije. To se smatralo "društveno prihvatljivim". Igrači su bili dio pop kulture i svi su to radili sredinom 90-ih.
Nažalost, stvari su krenule na gore. Danas je igranje postalo "nišni oblik" zabave. Igrači su zaradili stravičan ugled u društvu, s ljudima koji označavaju igrače kao brutalne, glasne, seksističke debele muškarce koji se ne druže i mogu igrati samo 24-satne videoigre dok šalju ogromne boce Mountain Dew.
Što se dovraga dogodilo?
Doduše, neki igrači su takvi još od ranih 20-ih godina, psujući putem online igara za više igrača i navodeći seksističke napomene ženskim igračima, posebno u Poziv dužnosti Igre. Seksizam je posebno istaknut, s igračima koji svojim seksističkim komentarima bacaju svoje online kolege, dodajući još više našem repertoaru.
Ali nisu svi igrači takvi. Ljudi gledaju dolje na igre kao da je to šteta društva. Igre su oblik zabave koji ljudi uživaju, poput filmova ili televizije, s apelom na oba spola. Igrači ne samo da igraju video igre, već imaju i druge prioritete, kao što su druženje i učenje. Nisu svi igrači pretili, neki od nas su fizički sposobni. Nažalost, bez obzira na to što kažem, ljudi i dalje nastavljaju degradirati igre s negativnim primjedbama i komentarima.
Na primjer, mnoge žene koje poznajem bile su isključene zbog ideje da sam "igrač". Prije svega, teško je definirati što je to "igrač". U tom kontekstu, mislim da je mislila na "konzolni igrač". No, dok sam žestoko studirao kako bi postigao pristojan GPA u Veleučilištu, vidim smiješnu količinu Facebook ažuriranja istih žena koje igraju Bejeweled 24 sata dnevno. Svakako, igranje "Facebook" igara za 24 sata je društveno prihvatljivo, ali konzolno igranje za nekoliko sati je veliko "ne ne" (sarkazam).
Sve u svemu, stereotipi "igrača" moraju se okončati i ljudi trebaju otvoriti svoje umove i prihvatiti "igrače" u društvo umjesto da nas društveno protjeraju, stvarajući društveno poticajno okruženje u kojem su svi jednaki, oslobađajući se stigme "igrača" kao cjelinu.