World of Warcaft, igra koja možda nikada neće umrijeti. Svi smo proveli bezbroj sati na ovoj igri brusenjem nosača, zlata, opreme ili drugih piksela.
Volio bih vam ispričati moju priču o WoW-u. Moja avantura WoW-a započela je prije otprilike 9 godina u Classic na magičnom području Eonara. Vidio sam svoga oca kako se igra na njegovom skitnici u rudnicima južno od Goldshirea. Doista mogu jasno vidjeti tu sliku u mom umu. Ne znam kako, ali jako sam uživao u igri, iako nisam imao ni jednu riječ engleskog u školi, rijetko sam dobio bilo koji lik iznad razine 20. I jedno zlato bilo mi je bogatstvo u ono vrijeme. Jednog dana sam pokrenuo Human Warrior (upravo sam ga nazvao Emmer, koji je nizozemski za Bucket, ali otkako sam imao osam godina, tada sam pisao Emera). Emer je bio prvi lik kojeg se doista sjećam kao postignuće. Došao sam do nečega na razini 37, i upravo sam dovršio potragu za Whirlwind Axe / Berserker Stance. Iz nekog razloga odlučio sam da uopće ne volim Emerovu pojavu (Njegova je kosa bila doista strašna, a brijačnice nisu bile u klasici) pa sam ga odlučio izbrisati. Odluku koju još uvijek žalim do danas.
Nakon nekog vremena napravio sam (muškog) noćnog patuljastog ratnika kao počast mom prvom ozbiljnom karakteru i nazvao ga (iznenađenje iznenađenje) Emer.
Odlučio sam da će on biti moj prvi lik na razini maxa i moj glavni lik. I učinio je to. Oh radost kad sam napokon pogodio maksimalnu razinu od 90! Moja trenutna oprema je nekako loša, ali igra je još uvijek zabavna. Što su ti učinili Emer ?! Zašto su vas natjerali da preskočite kao što nema zabrinutosti na svijetu ?! Nakon što sam malo smirio preskakanje odlučio sam google ime Emer i ispostavilo se da je to irsko žensko ime (Neće vas ostaviti na miru, hoće li Emer?).
Iako je Eonar isušio prazan prostor, uvijek sam ostao na carstvu, zbog dobrih uspomena koje sam imao i prekrasnih ljudi koje sam tamo upoznao. Također sam se nedavno pridružio dobrom cehu s toliko lijepih ljudi. Čak sam uspio povući neke prijatelje u igranje WoW-a, što je samo toliko pojačalo iskustvo.
Pretpostavljam da je moral priče: WoW ne znači imati najbolju opremu ili najviše zlata, ali grind / farm / tamnica radi s prijateljima koji rade prema ovom epskom gori ili ovom kulu. Nakon svega, zajednica je ono što WOW održava živim i zabavnim za igru.
Nadam se da je moja priča čitljiva, a možda se i neki ljudi mogu povezati.
Emer