Sadržaj
Posljednjih nekoliko dana za mene su bili pomalo burni kada se radi o tome kako gledam igrače i sebe. Uvijek sam volio igranje kao medij za zabavu, a možda i više kao društveni fenomen, zajednički osjećaj identiteta koji osjećam kad razgovaram s nekim tko voli Ispasti, očaj koji dijelim kad se dogodi nešto poput Konamija koji ide s tračnica. Kockanje kao kultura bio je značajan dio mog identiteta još od djetinjstva, pa je zato zastrašujuće zastrašujuće kad sam shvatio da moram pustiti nešto od te strasti.
Ne tako davno napisao sam oštar rant protiv Konamija zbog onoga što su učinili njihovom IP-u, brzo ga povukli i ponovno ga objavili kao nešto manje rantiranu verziju. Stojim iza točaka koje sam iznijela u tom članku, ali sam se šokirala koliko sam ljuta zbog franšize koju sam samo povremeno obožavala.
Što mi je to učinilo tako važnim?
Meni se to činilo kao da je tvrtka koja je odgovorna za neke od najboljih igara u industriji odbacila nas kao igrače. Meni se to činilo kao osobna uvreda koja je degradirala kulturu o kojoj sam duboko stalo do točke nezakonitosti. Gledajući unatrag, neugodno mi je kako me je to osobno pogodilo.
Nekoliko dana nakon što sam čuo za članak koji je tvrdio Fallout 4 bio je recikliran Fallout 3 prerušeni. Neki od komentatora u tom članku govorili su o tome kako Ispasti nakon što izvorna dva uopće nisu bila dio serije, izjavio je da je 3 najgori ulazak u seriju. To nije novi koncept koji nostalgija utječe na sklonost i Fallout 3 Sad je dovoljno stara da sam ja osobno vjerojatno žrtva toga. Bio sam savršeno spreman na svoj protuargument kad sam shvatio koliko je moja nostalgija utjecala na mene, što sam više razmišljala o tome, više sam shvaćala koliko su njihova mišljenja valjana, čak i ako se i sama ne brinem za njih.
Morao sam se zapitati je li možda suviše blizu ovoj cijeloj stvari o identitetu igrača? Što se mene tiče, igre su umjetnost i kultura oko nje nije ništa manje legitimna od bilo kojeg drugog medija, ali možda sam trebala preispitati svoj stav prije nego što na svoju tipkovnicu uzmem visoku moralnu superiornost. Lako je zaboraviti da razgovaram s pravim ljudima.
Igre su nešto što mislim da ću provesti ostatak života pišući o, ali nisam spreman dopustiti da moj život bude samo o njima.