Znam da nisi velik, mazan, crveno-obučen, veći od čovjeka koji je ovdje prikazan.
Znam da nemate popis Nevalja ili popis iz Nice. Ili patuljci.
Znam da vjerojatno nosite mnogo tanje, hladnije odjeće na južnoj hemisferi.
Znam da nisi Djed Mraz.
Ali ja sam htjela da znate, vi koji planirate dati mi bilo što za Božić, da je ljubaznost vječna.
Volim razmišljati o feniksima kao o utjelovljenju nade, jer oni nikada ne uspiju ustati iz pepela. Mislim da je ljudskoj rasi bilo potrebno nešto vizualno za opisivanje fenomena nade i njezine otpornosti.
Santa je, mislim, sreća da dobiješ dar. Taj duh velikodušnosti i vitalnosti. Zlostavljanje koje dovodi do glupog osmjeha i neugodnih rumenila. Ogromna zahvalnost koja vodi do srdačnih zagrljaja i ljubavi kamenja na obrazu.
Bio sam jako odložen kad sam otkrio da Djed Mraz nije stvaran. Božić je izgubio svoje značenje bez čarobnog karaktera koji se širio nebom.Trebao mi je dio mog (relativno) mladog života da shvatim da to nije istina, zar ne? Santa je tamo. Djed Mraz je u tvojoj odluci da mi donese nešto za Božić, tko god da si. Fizički veliki crveni čovjek je stvaran kao dvoglavi jednorog. Ali on je tu, u odmotavanju darova i očekivanju uoči Božića. On je nada koju osjećamo kako izlazi iz nas kad vidimo darove, nekontroliranu navalu uzbuđenja koja nas prisiljava na lice. On je tu u svakom djelovanju koje prkosi poroku ili grijehu, činovima čiste velikodušnosti.
Mudrost dobivamo samo kad je prekasno da nam bilo što pomogne, negdje sam jednom pročitao. I stidim se što sam u tim godinama kada sam otkrila da Djed Mraz nije bio opipljiv poput mojih igračaka, bio zaslijepljen duhom Božića. Dopustio sam ljudskoj prirodi da preuzme ljudski duh i brinula sam se samo o tome da dobivam besplatne darove. Ali ovaj mali igrački ne mora mi dobro, zar ne, Djedice? To je ono što radimo za druge koji su važni, to znate bolje od bilo koga.
Znam da je sada malo kliše, ti koji mi želiš poslati poklone za Božić, ali to je put koji je važan. Trebamo slaviti Božić, a ne Božić. Da je to odmatanje koje treba uživati, a ne sadašnjost. To je primamljiv miris pečenja na kojem trpe želuci, a ne meso.
Kada pogledamo one trenutke koji su pomalo nagnuti, na samim rubovima egzistencije gdje su se stvarni susreti zamislili, tu je Djed Mraz. Dakle, bez obzira na sve one kojima ovo pismo želi poslati, ja ću vječno primiti zahvalnost.