Sadržaj
- Vjerujem da za svakog igrača postoji jedan trenutak koji je izuzetno značajan. Nešto neprocjenjivo što je učinilo da još više volite videoigre, nešto što vas je navelo da vidite prilike da radite stvari koje ne biste mogli raditi u stvarnom životu (ili barem ono što je izuzetno teško u stvarnom životu).
- Početak
- Slomljeno srce X2
- Taj trenutak...
- Kako je to utjecalo na mene u stvarnom životu.
- Napokon je stigao do mene.
- To je u osnovi kako sam počeo moj ozbiljan gaming i kako i kada sam shvatio da sam volio video igre. To je sada moj najveći hobi i volim provoditi vrijeme oko video igara i igranja. Hvala na čitanju.
Vjerujem da za svakog igrača postoji jedan trenutak koji je izuzetno značajan. Nešto neprocjenjivo što je učinilo da još više volite videoigre, nešto što vas je navelo da vidite prilike da radite stvari koje ne biste mogli raditi u stvarnom životu (ili barem ono što je izuzetno teško u stvarnom životu).
Početak
Igrao sam video igre gotovo cijeli svoj život, ali gotovo polovica nije bila ozbiljna igra. Na primjer, kad sam imao 5 ili 6 godina pokupio sam PS2 i imao je vrijeme mog života. Kupio sam igre za njega non-stop. Ali nažalost kad sam navršio 8 ili 9 godina prestao je raditi.
Bio sam vrlo tužan. Prestao sam igrati igre nekoliko godina kad mi je tata kupio HP prijenosno računalo. Naravno, ovaj laptop nije napravljen za igranje, ali nije bilo nikoga da me zaustavi, zar ne? kupio sam Batman Arkham: Grad i svirao je satima i satima svaki dan. Jednostavno mi se svidjelo.
Slomljeno srce X2
Ali jedan dan za koji sam znala da će doći, napokon je stigao. Moj se laptop pokvario. Opet sam bio uništen. Pregrijala se i procesor se pokvario. Zapravo ne znam što se dogodilo, ali znam da sam bila stvarno tužna. Tako sam uložio u dijelove za pravi gaming PC i napravio ga s ocem. Radila je izvrsno. Ovo je dio u kojem je počeo trenutak moje ozbiljne igre.
Taj trenutak...
Jednog dana sam gledao YouTube i vidio igru Assassin's Creed II. Sve sam se više zanimala za to pa sam kupila igru. Jedva sam znala o tome. Instalirao sam igru i bio sam vrlo uzbuđen. Malo sam znao da je to postala moja najdraža franšiza videoigara svih vremena. Doživio sam arhitekturu Italije i počeo rasti interes za povijest. Ali moj omiljeni dio cijele igre bio je parkour i free-running. Bio sam zapanjen konceptom da mogu skakati iz zgrade u zgradu kao da hodam po ulici. Toliko različitih interesa počelo je rasti, povijest, zemljopis, arhitektura, jezik i najveći od svih parkoura.
Kako je to utjecalo na mene u stvarnom životu.
U školi sam počeo oponašati poteze iz kojih sam naučio Assassin's Creed II. Svi su se pitali što na svijetu radim. Odjednom mi se pridružilo nekoliko momaka. Počeli smo ovladati umjetnošću parkoura. Bili smo u mogućnosti uzeti kratke rezove u školi tako što smo se penjali preko zidova, prelazili preko ograda i skakali s područja na područje, čak i bez pokušaja.
Ovi momci su postali moji najbolji prijatelji i s vremenom su počeli razgovarati sa mnom o video igrama. Izgleda da su ti momci također omiljene video igre. Jedan od njih me upoznao s nekoliko njegovih prijatelja koji su također voljeli video igre.
Napokon je stigao do mene.
Sve je postajalo sve jasnije. Volim video igre. Volim razgovarati i pisati o video igrama. Tada je počela moja ozbiljna igra. Ja sam zapravo kupio Xbox i počeo igrati i konzolu i PC. Moja prva igra na Xboxu bila je GTA V, Imao sam dovoljno sreće da uvjerim roditelje da mi dopuste da igram igru. Smatram da sam zreo za moje godine, doista zreo. I naravno, čuo sam za Grand Theft Auto seriji prije, ali nikada nisam imao priliku zapravo igrati na igrama u seriji.
Igrala sam otvorene svjetske igre i prije Skyrim, ali GTA bila je posve drugačija stvar. Nije bilo u prošlosti. Skyrim je igra u stilu RPG-a i GTA nije. Tako je moje najveće iskustvo igranja definitivno kad sam igrao Assassin's Creed II jer ako ga ne bih igrao, ne bih imao sve sjajne stvari koje imam danas u vezi s mojim najvećim hobijem, igranjem.
