Sadržaj
Tako je! Vaši roditelji ne znaju sve!
Vjerovali ili ne, postoje zapanjujući dokazi koji pokazuju da video igre pomažu u usavršavanju nekih kognitivnih vještina, za razliku od svih drugih aktivnosti koje su obično dostupne općoj populaciji. Ova informacija nije nužno nova, ali je često zanemarena od strane mnogih igrača koji igraju videoigre.
Budimo iskreni, daleko je lakše i uzbudljivije za medije da objavljuju informacije o tome kako video igre uništavaju našu mladež, jer takva izvješća izazivaju bijes. To pak dovodi do toga da ljudi traže više informacija, ali s učitanim pojmovima za pretraživanje, kao što su "negativni učinci igranja" ili "nasilne tendencije u igrama", umjesto da traže neutralne informacije. Nevjerojatno je koliko će ljudi kupiti medijsku reklamu o bilo čemu, osobito o video igrama jer je većina informacija koje su nam poslane u grlo potpuno neutemeljene.
Vrlo je slično uzbuđenju oko hladne fuzije 1989. godine, kada su mediji, u to vrijeme znatno manje snage, raznijeli priču o hladnoj fuziji koja se temeljila na lažnim i neutemeljenim informacijama. Međutim, budući da su ljudi to vidjeli na vijestima, to je moralo biti istina. To je ista pojava koju vidimo i danas, ali ovaj put pozornost se okrenula video igrama.
Odbijam ovjekovječiti lažna uvjerenja
Stvarno ga mrzim kad čujem kako se roditelj žali na njihovo dijete kako previše igra video igrice. Nemojte me krivo shvatiti, važna je zdrava ravnoteža aktivnosti na otvorenom, druženja i video igara. Primjerice, jednom sam čuo kako majka tvrdi da su se um i kreativnost njezina djeteta odnijeli video igrama. To me natjeralo da shvatim koliko ljudi doista vjeruje da je informacija netočna.
Moja svrha pisanja ovog članka nije sama prezentirati istraživanje, nego prije prikazati ime žene Daphne Bavelier koji nevjerojatan posao objašnjavajući, jednostavnim riječima, kako i zašto video igre zapravo poboljšavaju spoznaju kod ljudi. Ako mislite o tome, video igre se jednostavno svodi na niz simulacija. Naši umovi rade ove simulacije na mnogo različitih načina. Kako doživljavamo te različite simulacije, naši umovi se polako prilagođavaju trendovima između simulacija.
Budimo iskreni, prilično je jasno da nas video igre, poput života, prisiljavaju da se prilagodimo i uočimo trendove kroz iskustva koja smo imali. Jedina razlika je u tome što se suočavamo s mnogo opuštenijim posljedicama u našim simulacijama koje nam omogućuju da simuliramo daleko uzbudljivije i izazovnije situacije.